Hodam ulicom. Opet gledam iste
kuce. Gledam ista stabla, istu travu.
Cujem iste glasove. Svakoga dana
jednaka monotonija dodiruje moju
ulicu. Svakoga jutra moja susjeda
kasni na posao sva razmazana i
zbunjena. Hodam umornim korakom
i buljim u pod. Buljim u svoje starke.
Tako su u boji klorofilaa, glupa trava.
Opsesija biologijom vodi nikamo,
jelda? Da, talk to the hand
because face is not listening. LALA.
Jos uvijek mi na ormaricu stoje one
knjige, od ljeta. Ajmm so lejziii maj
Gaad. Jadan moj novcanik kad dodem
u knjiznicu. Aaa, zvoni mobitel.
Ajdebokmoramicpapapusa.

E da, ja sam Lara, drago mi je.